Tetka Agata

Doris Patkin Bak

    Te noći najmanje je nju želeo da vidi.Ali,kad čovek posmatra stvari s one strane groba,svaka živa osoba pričinla bi mu radost.

    Počeo je da razgleda detalje u dobro poznatoj sobi.Onda je polako usredsredio pogled na tu ženu.

    Začudo,nije izgledala kao starica.Bar na prvi pogled.Nažalost,kad je malo bolje osmotrio,shvatio je da su joj oči ugasle. Taj ugasli pogled činio ju je znatno starijom.

    Odjednom je shvati da ga ona gleda,ali sa pogledom koji bi se,na sličan način,zaustavio i na nekom njoj već dobro poznatom predmetom u sobi.Recimo,na jednom od tih užasnih akvarelakoji su visili na zidu.

    To je sigurno rođaka njegove žene tetka Agata.

    Uspomene su počele da naviru.Uzdrhtao je.

    -Tetka Agata,sasvim sam uveren da ove promene nisu tvojih ruku delo.Ovako ružne stvari ti sigurno nikad ne bi unela u svoj dom.Taj stočić za čaj...Ili ovi akvareli...- i sam se zapitao zašto uopšte ima potrebu da priča o takvim glupostima,nije se zbog toga vratio.

    -Mora da je veliko zadovoljstvo biti živ?- pokušavao je da uspostavi vezu sa tetkom Agatom.

    -Iako neki tvrde da je tako,nisam sigurna da si u pravu.

    -Molim te,izvini na mojoj neljubaznosti,ali moram da te upozorim da se nisam vratio da bih ćaskao sa tobom.Jedini razlog mog dolaska je da vidim Koni.

    -Mogao bih da se zakunem da te je Koni naterala da napraviš ove promene po stanu - opet se vratio na istu temu.-Ona je uvek bila tako puna života,spremna da uradi...čini mi se,bilo šta na ovom svetu!

    -Da,bilo šta - osetio je izvesnu gorčinu u tetka Agatinom glasu.Ali nije želeo da se upušta u nako dublje razmišljanje o toj ženi na izmaku života.

    -A Koni,moja žena,da li i dalje živi sa tobom kao kad smo nas dvoje još bili zajedno?- pomno je pratio reakcije te starice u nadi da će u njenom izrazu lica otkriti odgovor.Izborano lice uokvirena osedelom kosom,tanak nos pun ispucalih žilica, pogled bez ikakvog izraza...To umorno lice ništa mu nije kazivalo.Osim,u trenutku je to shvatio,jedne jedine poruke:"Umorna sam od tebe!"

    Noćas je moja Koni toliko razmišljala o meni,dugo i jako,da me je prizvala.Sigurno je bilo tako jer se,u protivnom,nikad ne bih vratio na ovaj svet.Uostalom,znao sam da tako mora biti.Tetka Agata,zaista moram da je vidim!

    -Da bi je progonio?- rekla je nekako zlokobno.

    -Ko si ti da sudiš o meni ili o Koni?- mladić joj se približio silovito,kao da želi da je ošamari.-Ti stara,glupa ženo!Čini mi se da si manje živa od mene!

    -Ti bar znaš kakva je Koni.Uvek je do kraja uspevala da sprovede sve svoje namere.Sama je stvarala zakone i samo njih poštovala - dodao je nešto mirnije.

    -Ne bi me iznenadilo da se isceni od smeha kad me ugleda.Baš kao one večeri kad me je ubila.Možda će,zajedno sa Robertom,početi i da mi se ruga.

    -Još čujem njen glas koji mi objašnjava - koliko joj Robert znači u životu,koliko joj je stalo do njega.Međutim,nije me briga. Vratio sam se da vidim Koni,ali nikako da bih je progonio.Neko kao Koni,jednostavno,magnetski privlači ljude i...

    Tetka Agata ga je prekinula,prvi put mu se učinilo da je zabrinuta za njegovo stanje.

    -Tetka Agata,pomozi mi,preklinjem te!Svet mi izgleda tako stran.Ne znam koja je godina,u kom sam ja to vremenu...Ne znam šta se događalo posle one noći kad sam otrovan.Gde je Robert sada?I...Koni?

    Mladić je briznuo u plač.Celo telo mu je drhtalo od jecaja.

    -Koni!Konstanca!- mladić nije prestajao da plače.-I ko joj je uopšte dao to ime?

    Ubijeni čovek počeo je da šeta po sobi,kao lav u kavezu.Nije se čuo zvuk njegovih koraka,ali je izgledalo kao da će pogledom  ispržiti sve pred sobom.

    -Moja ženidba je Karmen.Eto kako je trebalo da je nazovu!samo shvatam da sam mnogo grešio.Nisam se potrudioda je shvatim do kraja.A sad znam šta je trebalo da uradim.Morao sam da se izborim sa tom Cigankom u njoj!

    starica kao da ga je odjednom ošamarila pogledom,mogao je da oseti vrelinu na obrazu.Gledala ga je sa zavišću.

    -Kako si samo mlad!- rekla je sa mržnjom.

    -Uvek si ponavljala tu istu rečenicu.Sećam se kako smo se Koni i ja uvek smejali kad bi nam to rekla - prvi put gledao ju je sa osećnjem nežnosti.Pomislio je da stare tetke uvek ostaju iste,ma sa koje strane groba ih pposmatrao.

    -Molim te,tetka Agata,reci mi da li su kaznili Koni?

    -Sad si još i zagonetke počela da mi zadaješ.treba da bude jasno da ću ovde ostati sasvim kratko.Mislio sam da ću videti Koni čim se ovde pojavim.nemam vremena da s tobom razglabam o bilo čemu,da li ti je jasno?

    Žena je naglo ustala iz fotelje.

    -Odlazi!Učiniću sve da nestaneš!- govorila je šapatom,ali čudnim,vrištećim tonovima..Mladić se ponovo stresao.

    -Nosi tu svoju prokletu mladost što dalje od mene!

    Gledao ju je u čudu.ona ga više nije videla,bio je sasvim uveren u to.

    Očigledno nesvesnim pokretom ruke prešla je preko očiju,kao da pokušava da se oslobodi nekog ružnog sna. Osluškivala je zvuke koji su dolazili iz susedne sobe.Dobro je znala koja će rečenica usledeti:"Misliš li ikad da dođeš u krevet,Koni?"A ona će mu odgovoriti,kao i tolike večeri do sada:

    -Evo me,Roberte,stižem za minut!